ROŽAJSKI LOVCI DOBRO BRINU O DIVLJAČI

Lovište „Rožaje“ (površine 43.079 ha) sastoji se od tri izrazite reljefne cjeline. Jedna je planinsko područje na desnoj obali rijeke Ibra, bogato vodom i šumom, većih nagiba, više nadmorske visine i oštrije klime, druga cjelina je područje brda i niskih planina na lijevoj obali Ibra sa više zaravnjenih površina i pašnjaka, ali područje siromašnije šumama i vodom, niže nadmorske visine od prethodnog područja i time blaže klime, i treća cjelina je Ibarska dolina, koja je takođe bogata šumom i vodom i na koji se nadovezuje Rožajska dolina u kojem je smješten grad Rožaje.

Ovako različita prirodna staništa rezultirala su razvojem različitih populacija divljih životinja koje su lovci Lovačkog društva „Hajla“ koje je korisnik lovišta „Rožaje“, sačuvali i u pogledu raznovrsnosti i u pogledu njihove brojnosti i opšteg stanja ovih populacija.

Lovište je, po riječima Etema Murića, predsjednika Društva bogato medvjedom, vukom, srnećom divljači i divljom svinjom od krupne divljači kao i zecom i svim vrstama sitne dlakave divljači.

Gazdovanje sa divljači u lovštu zasnovano je na održivim principima. Briga o divljači kononstantna je tokom cijele godine, a posebno je iskazana ovih dana kada Rožajski lovci zbog loših vremenskih prilika, sniježnih padavina i formiranja sniježnog pokrivača, intezivno vrše zimsku prihranu divljači.

U ovako teškim klimatskim uslovima lovci priskaču u pomoć divljači iznoseći im u hranilice već pripremnjenu dodatnu hranu (sijeno, kukuruz) iz razloga što divljač zbog niskih temperatura i visokog sniježnog pokrivača nije u mogućnosti da pronađe prirodnu hranu. Osim toga u lovištu su brojni predatori koji nanose velike štete za plemenitu divljač. Posebno u tome prednjače vukovi kao jake, izdržljive, brze i nezasite zvijeri, a tu su i lisice, kune i drugi predatori. Za  predatore uzgojna divljač kao što su srne, divlje svinje, zečevi i druge, posebno one jedinke koje su slabo uhranjene ili iscrpljene u potrazi za hranom, su lak plijen, za razliku od dobro uhranjene divljači koja u doba većeg sniježnog pokrivača, ekstremno niskih temperatura vazduha, jakog vjetara, poledice, zamrznutog površinskog sloja zemljišta miruje u zaklonu, racionalino trošeći tjelesnu energiju i neiscrpljujeći se tražeći hranu. Iz tih razloga, navode u Lovačkom društvu “Hajla“ redovno, svake zime u lovištu vršimo prihranu kako bi uzgojna divljač bila tjelesno jaka i u dobroj kondiciji.