SUŽIVOT ČOVJEKA I MEDVJEDA

Zahvaljujući, iz godine u godinu, uspješno provedenim mjerama uzgoja i zaštite, povoljnim stanišnim uslovima i sve boljem ukupnom odnosu čovjeka prema prirodi, brojnost svih vrsta divljači u lovištima Crne Gore je u povećanju.

Znatno povećanje brojnosti zabilježeno je i kod mrkog medvjeda, koji se, potpisivanjem Bernske konvencije od strane naše države, našao na spisku zaštićenih vrsta i čiji je lov već više godina zabranjen.

Ali, povećan broj medvjeda izazvao je i niz problema u našim lovištima, jer on u takvom stanju napušta, u potrazi za hranom, šumu, svoje prirodno stanište. Sve češće ga susrećemo na saobraćajnicama, u blizini naselja i kuća, i sve više počinje pričinjavati štete na pčelinjacima, u voćnjacima, na usjevima, ali i napadati domaće životinje.

Zakon o divljači i lovstvu jasno je propisao mjere za spriječavanje šteta od divljači, posebno kada su u pitanju medvjedi, vukovi i šakali, koji najčešće pričinjavaju štete i kojih se moraju pridržavati i korisnici lovišta i vlasnici, odnosno korisnici stoke i zemljišta na kojima se prostire lovište.

Još jedan karakterističan odnos čovjeka i medvjeda ogleda se u nedozvoljenom hvatanju i korišćenju mladunaca.

Naime, u nedovoljnom poznavanju prirode i zakonskih propisa o zaštiti prirode i divljači, ljudi ponekad otuđe iz prirode i odvoje mečad od majke. Takav slučaj se desio nedavno u selu Brestice. Sredstva javnog informisanja objavila su da izvjesni Vuko Simović iz mjesta Brestice, u svom domu, drži dva mečeta i da ih je, kako navodi za medije, pronašao na planini Pusti Lisac, nadomak svoje kuće.

Ovim činom prekršen je Zakon o divljači i lovstvu i drugi crnogorski zakoni i međunarodne konvencije kojima je uređena oblast divljači i lovstva, jer osim za potrebe nauke, nije dozvoljeno hvatati i koristiti mladunce.

 Međutim, slučajevi da se mladi mečići ponesu i odvoje od majke, koja je još uvijek u brlogu, na žalost nijesu rijetki. U nekoliko zadnjih godina imali smo takve pojave u Mojkovcu, u Pljevljima i nekim drugim lovištima. Njihovo vraćanje u prirodu, tamo gdje pripadaju, je posebno težak, stručan i odgovoran posao, a za njega su zaduženi lovci i lovačka udruženja – korisnici lovišta, što su oni do sada sa uspjehom i radili.

Naime, početkom mjeseca decembra medvjed se povlači  u unaprijed pripremljene brloge (pećine, pukotine u stijenju, veće šupljine u stablima). U brlogu su mužjaci sami, kao i bremenite ženke. Tu provode vrijeme do proljeća (april – maj), u drijemežu, sa usporenim životnim funkcijama i reduciranim metabolizmom. Tjelesna temperatura im je tada snižena, opada broj otkucaja srca a disanje postaje rjeđe. Mlada ženka rađa u brlogu. Na svijet donese 1 – 3 mečeta koji su vrlo mali, težine oko 500 grama, skoro goli i slijepi. Progledaju nakon mjesec dana, sisaju do zime, ali već nakon 2 mjeseca starosti uzimaju, više iz znatiželje, i hranu biljnog porijekla. Tada, se znaju odaljiti od brloga i majke, i postati meta predatora, ali i nedovoljno informisanih ljudi koji ponesu mlade iz prirode i odvoje ih od majke. Poslije pronalaska slijedi njihov povratak prirodu za što moraju biti angažovani najstručniji ljudi iz oblasti lovstva.

Kada je u pitanju gazdovanje medvjedom u narednom periodu u Crnoj Gori neophodno je donošenje akcionog plana gazdovanja gdje bi se, za svaku godinu, osim utvrđivanja načina gazdovanja definisale i kvote odstrijela. Kao i u lovno razvijenim zemljama, gdje je populacija medvjeda stabilna, potrebno je i u Crnoj Gori utvrditi intenzivni način gazdovanja, koji podrazumijeva značajnu prihranu kukuruzom, mesom i sočnom hranom i odrediti kvote odstrijela koje mogu biti i do 10% od ukupnog broja medvjeda u populaciji.