ZIMSKA PRIHRANA DIVLJAČI

Prihrana divljači je jedna od uzgojnih mjera. Ona se planira i izvodi posebno za svaku uzgojnu vrstu kako krupne tako i sitne divljači.

Prihranjivanje uzgojne divljači treba početi još sa početkom jeseni kako bi ona stekla naviku i znala gdje može naći hranu u toku zime, onda kad joj najviše zatreba. Ujedno ovaj dodatni izvor hrane, divljači bi trebalo da posluži za stvaranje masnih naslaga, kako bi ona u zimu ušla u dobroj tjelesnoj kondiciji. Dobro uhranjena divljač u doba većeg sniježnog pokrivača, ekstremno niskih temperatura vazduha, jakog vjetara, poledice, smrzavanje površinskog sloja zemljišta i dijela vodenih površina, miruje u zaklonu racionalino trošeći tjelesne energiju i ne iscrpljuje se tražeći hranu. Slabo uhranjena i ne prihranjivana divljač  u toku zime je u potrazi za hranom kada se još više se iscrpljuje i slabi. Ovako slaba i iscrpljena divljač je lak plijen predatora, Takođe divljač, koja nije pravilno i pravovremeno prihranjivana u zimskom periodu, migrira u druga lovišta i ako tamo nađe dovoljno hrane i mira, tamo i ostaje.

Uzgojnoj divljači se mora iznositi što prirodnija, zdrava i raznovrsna hrana. Ona se mora davati u hranilištima, prikladnim za svaku vrstu divljači, nikako razbacivati po lovištu. Mjesta na kojima će se divljač prihranjivati treba da budu zaklonjena od vjetra, na prisojnim stranama i što udaljenija od naseljenih mjesta.